ODRŽIVOST

Otoci kao mikrokozmosi održivosti — praktičan, zajednički proces koji integrira lokalno znanje i globalne spoznaje u konkretna rješenja za jadranski arhipelag.

Globalni kontekst: otoci na prvoj liniji

Međunarodni okvir za održivi razvoj otoka jasno pokazuje koliko su otočne zajednice strukturno ranjive. Prema SIDS Sustainable Development Report (Massa i sur., 2023), male otočne države i teritoriji suočavaju se s najvećim stupnjem strukturne ranjivosti na ekonomskoj, razvojnoj i okolišnoj razini istovremeno. Iako jadranski otoci nisu formalno klasificirani kao SIDS, dijele ključna obilježja: malu populaciju, geografsku izoliranost, ograničene resurse i ovisnost o uvozu, turističkim prihodima i sezonskom zapošljavanju.

GEF-ova evaluacija intervencija na malim otocima identificirala je ključne faktore uspješnosti: kvalitetne regulatorne okvire, lokalno vlasništvo nad projektima, ekološku osvještenost, institucionalni kapacitet i strateška partnerstva (Batra i Norheim, 2022). Upravo te elemente MIRO ugrađuje u svaki projektni okvir.

Naš pristup

Pristup održivosti Instituta MIRO temelji se na kombinaciji lokalnog angažmana i globalnih spoznaja. U skladu s radovima Tubiane i Lerina (2002), integriramo okolišne aspekte u ekonomske prakse kako bismo se uskladili s ciljevima održivog razvoja. Hjorthova ideja da se otoci mogu koristiti kao mikrokozmosi za razvoj inovativnih strategija održivosti (2003) dodatno podupire naš pristup: ograničenja poput nedostatka resursa i geografske izoliranosti mogu biti poticaj za stvaranje otpornijih modela.

„Zajednice koje upravljaju zajedničkim resursima prema lokalno prilagođenim pravilima, uz kolektivno donošenje odluka i transparentne mehanizme praćenja, postižu dugoročno održivije rezultate od onih koji ovise isključivo o državnoj regulaciji ili privatizaciji.” — prilagođeno prema Ostrom (1990)

MIRO primjenjuje Ostromine principe upravljanja zajedničkim dobrima (1990) u kontekstu otočnih ekosustava: jasne granice resursa, pravila prilagođena lokalnim uvjetima, participativno donošenje odluka, mehanizmi praćenja i postupne sankcije. Ovi principi omogućuju da otočne zajednice preuzmu ulogu aktivnih upravitelja vlastitih resursa.

Što radimo u praksi

Istraživanja IUCN-a u Mediteranu potvrđuju da zdrava tla podržavaju bioraznolikost, ublažavaju klimatske šokove i održavaju produktivnost poljoprivrednih gospodarstava (IUCN Med, 2025). MIRO ovaj pristup primjenjuje na jadranskim otocima kroz konkretne projekte poput mapiranja poljoprivrednih i prehrambenih lanaca vrijednosti na otoku Korčuli, s ciljem smanjenja ovisnosti o uvozu, jačanja lokalne proizvodnje i poticanja regenerativne poljoprivrede.

Agroekološki pristup koji zagovaramo usklađen je s najnovijim istraživanjima koja pokazuju da agroekologija nudi rješenja za prehrambenu sigurnost, gubitak bioraznolikosti i klimatske promjene istovremeno, stavljajući dobrobit ekosustava i ljudskih zajednica u središte (De La Riva i sur., 2023; prema Frontiers in Sustainable Food Systems, 2024). Na malim otocima, gdje su resursi ograničeni a ekosustavi krhki, ovaj integrirani pristup nije opcija — on je nužnost.

Smanjenje ovisnosti o uvozu

Razvoj lokalnih lanaca vrijednosti koji smanjuju ovisnost otoka o kontinentalnoj opskrbi. Otoci često uvoze preko 80 % prehrambenih proizvoda — MIRO identificira načine za jačanje lokalne proizvodnje.

Regenerativna poljoprivreda

Prakse koje obnavljaju tlo, povećavaju bioraznolikost i jačaju ekološku ravnotežu. Sekvestracija ugljika u tlu smanjuje ovisnost o sintetičkim inputima i povećava otpornost na klimatske stresove.

Samodostatni sustavi prehrane

Izgradnja otpornih prehrambenih lanaca usklađenih s nosivim kapacitetom otoka, kroz participativno mapiranje potreba zajednice i raspoloživih resursa.

Upravljanje zajedničkim dobrima

Primjena Ostrominih principa u upravljanju otočnim resursima vodoopskrbom, poljoprivrednim zemljištem, obalnim zonama kroz kolektivno odlučivanje i lokalna pravila.

Pogledajte naše projekte održivosti