1. Polazište: lokalno stanovništvo, ne turisti
Kad se u Hrvatskoj govori o lokalnoj hrani, razgovor gotovo uvijek počinje turizmom: preko 100 milijuna noćenja je matematički sigurna potražnja za hranom. Točno, ali strateški pogrešno kao polazište. Turistička potražnja je sezonska, volatilna i ovisna o faktorima nad kojima lokalna zajednica nema kontrolu.
Polazište mora biti lokalno stanovništvo. Njihova potražnja je stabilna, cjelogodišnja i predvidiva – i ona je jedini temelj na kojem se može graditi autentična ponuda, uključujući i turističku. Autentičnost ne nastaje za sezonu. Ona je proizvod prehrambenog sustava koji funkcionira dvanaest mjeseci u godini. Bez tog sustava, gostu prodajemo priču dok mu iza kulisa serviramo uvoznu robu.
Trideset godina kulture „Zimmerfrei” pokazalo je da turizam može funkcionirati bez poljoprivrede – dovoljno je imati sobu i blizinu mora. Ali ta logika rente prostora, ne proizvodnje vrijednosti, dovela nas je do paradoksa: rekordna noćenja uz rekordni uvoz hrane.
2. Kontekst: prehrambena ovisnost u brojkama
U 2024. Hrvatska je ostvarila rekordni vanjskotrgovinski deficit u poljoprivredno-prehrambenom sektoru od 2,4 milijarde eura. Od ulaska u EU 2013., kumulativni uvoz dosegnuo je 42,69 milijardi eura, uz zbirni manjak od 14,56 milijardi. Samo uvoz povrća u 2024. iznosi 284 milijuna eura – rast od 153% u deset godina.
Samodostatnost pada gotovo svuda: meso 71%, mlijeko 62%, voće i povrće 63%. I kod proizvoda gdje smo nekad imali višak – jaja (89%), vino (84%) – bilježimo pad. U jednoj županiji, Karlovačkoj, u 25 godina nestalo je 97% proizvođača mlijeka. Pokrivenost uvoza izvozom u prehrambenoj industriji pala je ispod 44%.
Ovo nije apstraktna statistika. Ovo je strukturni kolaps proizvodnog sustava koji se odvija dok javni diskurs raspravlja o noćenjima.
3. Što smo naučili: Korčula kao studija slučaja
Institut MIRO provodi sustavno istraživanje na otoku Korčuli od 2017. godine. Kroz niz projekata izgradili smo empirijsku podlogu za razumijevanje prehrambenog potencijala otoka. Ova istraživanja nisu nastala iz projektnih natječaja – nego iz dugogodišnje prisutnosti u zajednici i prikupljanja podataka na terenu. Iznosimo ključne nalaze.
Mozaična poljoprivreda kao resurs, ne nedostatak
Naša istraživanja sustava poljoprivrede visoke prirodne vrijednosti (HNV) na dalmatinskim otocima, provedena u suradnji s AgroParisTech-om i CIHEAM-IAMM-om uz potporu Francuskog veleposlanstva u Hrvatskoj (Abdessater et al., 2017; Lerin, 2018), utvrdila su ključnu karakteristiku Korčule: mozaičnu poljoprivredu. To je sustav malih parcela koje kombiniraju maslinike, vinograde, voćnjake, povrće i aromatično bilje na istom teritoriju.
Taj mozaik se često percipira kao zapreka modernizaciji. Naši nalazi pokazuju suprotno: on podržava bioraznolikost, smanjuje eroziju i – što je za otočni kontekst kritično – zadržava vlagu u tlu učinkovitije od monokulturnih modela. U uvjetima sve intenzivnijih suša, raznolikost kultura na malim parcelama smanjuje evapotranspiraciju i čini sustav otpornijim. HNV pristup nije, dakle, samo pitanje očuvanja bioraznolikosti – nego konkretna strategija upravljanja vodom, agronomski potvrđena i ključna za svaku projekciju proizvodnih kapaciteta na otocima.
Prostorna analiza na pilot lokaciji Postražišće (Roglić, Čagalj & Morić-Španić, 2024) identificirala je optimalne kulture prema karakteristikama tla, nagibu, izloženosti i mikroklimi – povezujući što se može uzgajati s konkretnim parcelama. Bez tog tipa analize, svako planiranje lokalne proizvodnje ostaje spekulativno.
Prehrambeni portfelj otoka
Kroz mapiranje prehrambenih lanaca vrijednosti (studija slučaja Vela Luka) i izradu detaljnog poljoprivrednog kalendara, utvrdili smo što Korčula realno može proizvesti. Masline su okosnica – sorte Lastovka i Drobnica čine 80% proizvodnje na zapadu otoka, s EU zaštićenom oznakom izvornosti od 2016. Ali masline su tek jedan segment.
Naš kalendar dokumentira cjelogodišnji proizvodni ciklus: povrće (krumpir, rajčica, paprika, salata, blitva, raštika, bob, grah – sjetva od veljače do kasne jeseni), voće (šipak, rogač, kaki, smokve, trešnje, mandarine), vinova loza (Pošip, Grk, Plavac Mali), aromatično bilje (kadulja, lavanda, smilje, ružmarin, origano) te stočarstvo malog opsega (perad, jaja, kozje mlijeko). Ovo nije teoretska lista – to je empirijski utemeljena procjena temeljena na terenskim istraživanjima, intervjuima s proizvođačima i analizi registara OPG-ova. Na otoku već postoje proizvođači koji sve ovo uzgajaju. Pitanje je organizacije, ne mogućnosti.
Na temelju ovih nalaza razvili smo i praktične alate za otočane: interaktivne kalkulatore kapaciteta i investicija, stabla odlučivanja za odabir kanala prodaje i sezonske kalendare rada. Ovi alati pretvaraju istraživačke nalaze u konkretne projekcije – koliko ulja možete proizvesti iz svog maslinika, koliki je povrat investicije, koji je optimalni kanal za vaš volumen. O njima i o ekonomskoj logici ulaganja u proizvodnju umjesto u još jedan apartman pišemo u drugom komentaru ove serije.
Tri strukturne zapreke
Radna snaga. Preko 30% malih gospodarstava vodi netko stariji od 65 godina. 55% tradicionalno obrađivanog zemljišta napušteno je u posljednjih šest desetljeća. Kooperativni modeli rada su gotovo urušeni. Masovna poljoprivreda na otoku nije realna – ali organizirana proizvodnja malog opsega jest, pod uvjetom da se radna snaga poveže sa zagarantiranom potražnjom.
Voda. Suše su oduvijek bile dio otočnog života, ali klimatske promjene ih čine duljima i nepredvidivijima. Cisterne i terase više ne pružaju dovoljnu zaštitu. Upravo zato je mozaična poljoprivreda unutar HNV okvira ne samo ekološka preferencija, nego infrastrukturna nužnost – jedini model koji može funkcionirati unutar otočnog nosivog kapaciteta za proizvodnju.
Preradbena infrastruktura. Hrvatska ima oko stotinu odobrenih klaonica, svega 35 s fleksibilnom kategorijom. Pokretne klaonice praktički ne postoje unatoč zakonskoj regulativi. Državni natječaj iz 2022. za mini klaonice (2,65 milijuna eura) imao je slab odaziv. Ilegalno klanje ostaje rašireno – poljoprivrednici putuju 50-60 km do legalnih objekata. Bez rješenja ovog problema, stočarski segment opskrbnog lanca ostaje blokiran.
4. Prijedlog: domovi za starije kao laboratorij
Iz projekta Agr Eco Care – koji je povezao agroekološke prakse s brigom o starijim otočanima – proizašao je konkretan model za pokretanje lokalnog opskrbnog lanca. Na Korčuli postoje tri doma za starije: Dom Korčula (42 korisnika, Dubrovačko-neretvanska županija), Dom Vela Luka (72 korisnika, DNŽ) i Dom Majka Marija Petković u Blatu (49 korisnika, Republika Hrvatska). Ukupno: 163 korisnika × 3 obroka × 365 dana = približno 178.485 obroka godišnje.
Ta potražnja već postoji i već se nabavlja – samo ne lokalno. Domovi su zakonski obavezni izraditi godišnji plan javne nabave (rok: 15. svibnja), razvrstan po kategorijama namirnica. To je strukturirana, transparentna i planabilna potražnja – za razliku od ad hoc restoranske nabave. Proizvođač koji zna koliko jaja, salate ili maslinovog ulja treba isporučiti od siječnja do prosinca može planirati sjetvu, uzgoj i distribuciju – i izraditi poslovni plan temeljen na zajamčenom otkupu.
Tri doma u tri glavna naselja (Korčula, Blato, Vela Luka) znači da distribucijska logistika pokriva cijeli otok. Argument se preokreće: ne „možemo li proizvesti?” – naša istraživanja pokazuju da potencijal postoji – nego „već imamo potražnju, možemo li preusmjeriti nabavu na lokalne izvore?”
Kad se lanac testira na stabilnoj institucionalnoj potražnji, logika se širi na škole, vrtiće, domove zdravlja, zatim na privatni sektor. Svaka razina dodaje sloj potražnje. Tek tada turizam postaje generator rasta lokalne ekonomije, a ne stihija koja broji noćenja.
5. Zaključak: od polja do tanjura
Institut MIRO je neprofitna organizacija koja se financira donacijama i sporadičnim potporama Uprave za otoke i DNŽ. Izrada znanstvenih podloga za lokalne opskrbne lance – od agro-okolišnih analiza i prostornog mapiranja, preko kalendara i procjene kapaciteta, do poslovnih planova – izvan je opsega bilo koje postojeće razvojne politike u Hrvatskoj.
U nas se strategije i dalje većinom pišu od strane tvrtki specijaliziranih za „lovljenje” EU fondova. Par radionica, obrasci za prijavu, i strategija je gotova – bez iscrpnih terenskih istraživanja i bez razumijevanja čemu služi ako ne pribavljanju novca radi novca.
Razvoj utemeljen u znanosti traži nešto drugo: godine na terenu i kontinuiranu prisutnost u zajednici. To gradimo gotovo desetljeće. Ono što je pred nama je uspostava konkretnog lanca: pregovaranje s upravama domova, pilotni nabavni planovi s lokalnim dobavljačima, i testiranje sustava od polja do tanjura.
Jer jednom kad nestane selo, nema čarobnog štapića koji će vratiti poljoprivredu. A na hrvatskim otocima, vrijeme nije na našoj strani.
Kako citirati ovaj komentar Roglić, M. (2026). Sistemski pristup razvoju lokalne prehrambene ponude: od istraživanja do laboratorija. Komentar. Institut MIRO – Međunarodni institut za razvoj otoka. https://institute-miro.org/komentari/sistemski-pristup-lokalnoj-hrani/
Reference
Abdessater, C., et al. (2017). Strategic environmental management analysis of high nature value farming in the Dalmatian Islands: Case studies from Mljet and Korčula Islands and Pelješac Peninsula. AgroParisTech & CIHEAM-IAMM.
Lerin, C. (2018). High natural value farming in Dalmatian Islands (Croatia): Landscape analysis and agrarian systems analysis on Mljet & Korčula Islands and Pelješac Peninsula. Master’s thesis, Georg-August-University of Göttingen.
Roglić, M. (2022). Insight into participative processes within multi-stakeholder settings: Analysing public MSIs within the European Union LEADER programme: Case study of Croatia. Doctoral dissertation, Université de Montpellier.
Roglić, M., Čagalj, M., & Morić-Španić, A. (2024). Prostorna analiza značajki poljoprivrednog zemljišta u svrhu identifikacije optimalnih kultura za uzgoj na pilot lokaciji Postražišće – otok Korčula. Institut MIRO, Orebić.
Hrvatska poljoprivredna komora (2025). Procjena stanja u poljoprivredi 2025.
Državni zavod za statistiku (2025). Robna razmjena RH s inozemstvom, privremeni podaci 2024/2025.
Zahvale
Istraživanja na kojima se temelji ovaj komentar djelomično su potpomognuta od strane Francuskog veleposlanstva u Republici Hrvatskoj (projekti agro-okolišne analize s AgroParisTech-om i CIHEAM-IAMM-om), programa Erasmus+ (studentska mobilnost, Lerin 2018), Dalmatian Island Environmental Foundation (DIEF) te Uprave za otoke i Dubrovačko-neretvanske županije. Web platforma Instituta MIRO razvijena je uz potporu DIEF-a. Stajališta iznesena u ovom komentaru isključivo su autorova i ne odražavaju nužno stavove navedenih institucija.
Serija komentara Instituta MIRO
Ovaj komentar prvi je u seriji tekstova o razvoju lokalnih opskrbnih lanaca na hrvatskim otocima. Drugi komentar analizira ekonomsku logiku ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju kao alternativu apartmanizaciji te predstavlja praktične alate koje smo razvili za otočane.
Institut MIRO (Međunarodni institut za razvoj otoka) je hrvatska neprofitna organizacija posvećena istraživanju i razvoju održivih otočnih zajednica na Jadranu.
